Bamboo Forest
11.10.2006., srijeda
Evo ovakav je vash pristup problematici "slobodne volje", odnosno "slobodnog odluchivanja", o smrtnici  |
Chovjek sjedi za volanom auta u pravocrtnoj vozhnji. Mota volanom lijevo, auto ne skrece; mota desno - auto ne skrece. Na to on opet ispravi volan i nastavi voziti uprav, uvjeren da eto ipak mozhe - ako nishta drugo - barem uprav voziti po "slobodnom odabiru".    |
10.10.2006., utorak
...
|
Čovjek što kopa repu - repom u ruci pokazuje put. Issa |
29.09.2006., petak
pa dobar dan :)
Evo baš i ja danas otvorila nakon dugo dugo vremena da vidim što se točno ovdje događalo.. I sve si mislim, mogli bi malo pozadinu promijeniti..ovo mi nekako precrno. Našla sam nekoliko maglovitih slikica, samo sad moram iz početka skužiti sve one silne simbole oko mijenjanja jer sam sve zaboravila Ajde živjeli pa da nastavimo veselo i transcendentalno ! Za novi početak mogao bi ti neki haiku opalit  A vidim blog se modernizirao od zadnjeg posjeta.. |
26.09.2006., utorak
Back again
Evo pronadjoh pravu lozinku za blogic, pa bih mogao nastaviti. Juhu. A bas sam razmishaljao o otvaranju novog, specijaliziranog za transcendentalnu didaktiku i shunyata terorizam  Kajgod. Tu samo i spreman sam. Lec go.....  |
07.02.2006., utorak
"I Walk The Line"
 Eto, danas se na radiju vrti jedna od mojih omiljenih pjesmica Johnnya Casha, u kinu počinje igrati istoimeni film o njegovom životu, ili, bolje rečeno njegovom specifičnom odnosu sa June Carter Cash što me zapravo podsjetilo na gotovo zaboravljenu činjenicu koji sam zapravo "looser" - gledajući iz aspekta suvremenih vrijednosti. :D Pod time podrazumijevam činjenicu da mi je skroz cool biti odan do kraja jednoj osobi i graditi neki odnos tijekom godina bez obzira na uspone i padove pogotovo u ovo doba kada je "inn" ne obvezivati se nikome ni na što, a kamo li na odanost ili ljubav. Pa u to ime nama "konzervama" želim da nađemo onoga kome ćemo radosno pjevati: I keep a close watch on this heart of mine I keep my eyes wide open all the time I keep the ends out for the tie that binds Because you're mine, I walk the line I find it very, very easy to be true I find myself alone when each day is through Yes, I'll admit that I'm a fool for you Because you're mine, I walk the line As sure as night is dark and day is light I keep you on my mind both day and night And happiness I've known proves that it's right Because you're mine, I walk the line You've got a way to keep me on your side You give me cause for love that I can't hide For you I know I'd even try to turn the tide Because you're mine, I walk the line I keep a close watch on this heart of mine I keep my eyes wide open all the time I keep the ends out for the tie that binds Because you're mine, I walk the line |
19.01.2006., četvrtak
Drkanje na prazno.
 Evo, jučer si me pitao da objasnim onaj pojam, ali nije bilo leglo tada. Trebalo je prespavati noć. Nekad nešto, netko puno lakše i bolje izrazi stanje kako se osjećamo pa eto, tako je i mene danas ujutro katapultirala slijedeća pjesma Jamiroquaia : How many times can a man watch the sun rise Over his head without feeling free? How many words will fail me in my negligence To arrest, oh yes, this crazy part of me? How many fools will I let unlock the door to my heart? When I know that, I know that they shouldn't have had the key Taj osjećaj mi je neprejebiv: kada čuješ stihove, riječi, percipiraš sliku i točno znaš da je to tako kako si sada i onda takt, riječ, stih na površinu iz dubine srčane čakre izvuče onu knedlu koja krene prema grlu i zaustavi disanje kao usred gušenja, a oči se napune suzama. Jedino je malo bed kada se to dogodi usred radnog mjesta – sva sreća svatko radi svoje i nitko ništa ne primjećuje. Prije bi primijetili porno stranicu na displeju kompa, nego izraze lica zaposlenika. Tako je to u svijetu „drkanja na prazno“: svatko radi ono što ga okupira i donosi mu zadovoljstvo i nasladu u njegovom malom mentalno iskreiranom svijetu u kojem zna točno gdje je koji „okidač“, gdje se puca na „siguran put do vrhunca“ ega, seksa, love, hrane – dopuni po želji. Mentalna masturbacija, fizička masturbacija, emocionalna mastrubacija – drkanje na prazno - jer sam sa sobom drkaš u sigurnom i provjerenom okruženju gdje ti se ne može ništa dogoditi, gdje je ekstaza zajamčena, uz minimalno uložen trud. Drkanje na prazno isključuje okolinu: isključuje drugo biće, tuđe mišljenje, tuđe potrebe, tuđe osjećaje. Ok, možda ih se uključi instant – prema potrebi, poput ševe u mračnom WC-u jednokratnog zadovoljstva i to je to. Sve pod krinkom „raznih sloboda“, a zapravo grcajući pod okovima indolentnosti i sebičnosti vlastitoga bića. Da parafraziram Ramba: ja nisam izmislila drkanje na prazno, ja sam mu dala ime. Drkanje na prazno pod istu kapu stavlja : crkveni moral koji osuđuje seks osim u instituciji braka i u svrhu razmnožavanja kao i novo proistekle generacije „seksualno o - slobođenih“ neopoligamista koji pod „slobodom“ podrazumijevaju da mogu ševiti bilo kada, bilo koga i bilo gdje. Drkanje na prazno pod istu kapu stavlja : državne institucije koji drogu proglašavaju najvećim društvenim zlom koje može snaći „našu mladež“, kao i zadrte neohipijevske konzumente koji se svakodnevnim besmislenim nafiksavanjem bore za očuvanje „slobode duha“. Drkanje na prazno pod istu kapu stavlja : humanitarne organizacije koje lijepe slikice izgladnjele djece i pozivaju se na „savjest vladajućih“, kao i monopolistički nastrojena kapitalistička društva trulog zapada koji te iste „savjesti“ nemaju. Drkanje na prazno pod istu kapu stavlja: fotomodel koji blještavih bijelih zubiju i sa mjerama 90 – 60 – 90 mašući iz obližnjeg fitness studija promovira „fit for life“, kao i prištavu debeljucu sa bedžom „spasimo životinje od istrebljenja“ koja doma cmizdri nad kutijom Bajadera gledajući „Zameo ih vjetar“. Gore navedeni primjeri samo se površnom čitatelju mogu učiniti kao oprečne krajnosti, a zapravo između tih konfrotiranih skupina nema nikakve razlike... Ja ne želim više drkati na prazno. . . It's been so long and the groove in my heart is nearly gone Oh, my head's in the clouds but I'm landing on my feet Don't shoot me down sun shine, shine down I'm hot tequila brown don't shoot me down I'm stone cold but I'm lying here Sun shine, shine down Molim lijepo ne uzimati gornje naputke za ozbiljno: to je moje mentalno izdrkavanje na prazno, ponukano slijedećim stihom: How many lives will I lose on the battle lines Inside of my mind? I think I've had enough Cijela ta „introvertna zbrka“ koja traje već dugo, dugo, jako dugo trebala bi se razriješiti konačno – ne želim intervenirati, ne želim ništa činiti osim onoga što eventualno moram. Razlomak između onoga kako bih željela da to bude i onoga kako se čini da jest, prevelik je. Nezdrav. Stvara bipolarnost u kojoj se gubi „perspektiva“ – prirodna osjetljivost „unutrašnjeg kompasa“ koji jasno usmjerava usuglašen BITAK i BIĆE svakog ponaosob. Don't shoot me down all I want to see is my black eyes turn back to brown Cross that Rubicon… I think I really must… Otkriti „prirodno stanje vlastitoga bića“ i posljedično vlastite osobnosti. Nakon toga „suvišno“ će otpasti samo od sebe… |
17.01.2006., utorak
Počelo je blago..
 Merci, merci, mon ami…:) Sviđa mi se ovo: Čitan, prepoznat, spašen.. Ne znam, ali cijeli tvoj prethodni upis malo me asocirao na J.L.Borgesa i neka moja davna vremena kada je sve bilo nekako zelenije(u skladu ovog bloga) i nevinije i jednostavnije pa se pitam da li je i sada isto, samo sam se ja promijenila ili sam ostala ista, a svijet se promijenio ili jedno i drugo ili nijedno. Danas mi se opet javio onaj osjećaj „izmicanja iz ruku“ – fali malo, ali fali. Fali pet? Apropos foruma: isto pitanje – da li je prije bilo „zelenije“ ? Pišem li ovaj blog da bih bolje razumjela sebe, tebe, njih ? Ili je to čista „dresura misli“ - da ne podivljaju pa da naprave džumbus u glavi. Koja je razlika između navike i nutarnjeg impulsa? Ima li je uopće? Ponekad oni šmokljani imaju pravo: u sveopćoj relativizaciji čovjek se malo pogubi. Mon ami, sviđa mi se kako smo ovo napravili. Kažu da zelena smiruje – vidiš, to mi je tek sada palo na pamet, iako se nije radilo o početnoj intenciji, ispalo je tako. Mogao bi ubaciti nekoliko onih svojih korisnih linkova u neki poseban box.. Bit će tu još dorada, ali bitno da je baza tu.. |
Outro - Intro - version #1
|
Večer je kasna, vjeđe se spuštaju. Spremam se lagano za počinak. Ujutro ustajem rano. Zatvaram jednu po jednu stranicu: HTML for dummies. Blog help. CSS color codes. How to...Gasim svjetla. Palim zasluženi "džoging". Neka sve ostane onako kao što je bilo prije nego sam došao. Osim bloga, hehe. Sad kad su centralni elementi dizajna otprilike uređeni dolazi ono najteže. Taran-taran-ta-ta.....Pisanje. Što da pišem? O čemu da pišem ? Ovako, bez najave, sam bez ikog u širokom svijetu slova...do krova ? Sjesti pred otvoreni blog i pisati. Kome? Čemu? Što? Zašto? Lagao bih kad bih rekao da sam se priključio samo da bih pisao, pretakao struje slika i misli s jednog ekrana na drugi: s onog iza očiju na ovaj ispred njih. To se može ostvarit puno lakše. Bilježnica, olovka, oštrilo, eventualno gumica i udri kreativni pobro. Pretači, stvaraj, mrči... Ili da blogom potaknem ionako neuhranjenu "kreativnost" koja se sudjelujući na forumu još više izgubi - ovaj put u sumaglicama međusobnih naguravanja i opetovanih objašnjavanja onima koji ne žele da razumiju. Ma je to sve, ali nije ni to to. Volio bih biti čitan. Čitan od onih koji vole čitati. I prepozna(va)ti. Čitan, prepoznat, spašen ;) Jednu već znam koja bi mogla dat ruke u oslobađanju nemanifestiranih potencijala transcendentalne didaktike, a za sve druge vrijedi: Panj u oči, sikira u glavu. Come on, tune in, wu-hsin. YOU are the Creator ! :s :s :s Sivuple madmoazel, mikrofon je Vaš. |
16.01.2006., ponedjeljak
kako se stavljaju slike
 Uf, evo i mene..zapravo sam sada shvatila da mi nismo ništa objasnili ni pojasnili. Niti o čemu će ovdje biti riječ, niti kakav je smisao, ništa...Polako, polako - prvo se moramo "ušaltati" u sve trice i kučine oko uređivanja ;) Za početak, ovaj blog će uređivati dvoje ljudi - to ste već shvatili, pretpostavljam. Moramo se još dogovoriti oko detalja i kako to već ide.. Slikica prikazuje malu Mayu - labradoricu staru 3 mjeseca. Trebalo mi je 10 min da skontam kako se to ubacuje tamo gdje treba  Bamboo i Bamboocha? Kaj ti veliš, Bamboo? ;) |